uvod o projektu komentari potpisi tekstovi impressum dnevnik realizacije english
   
 
 

Kronologija cenzure

Pitanja...

O banci, trgu i cenzuri

 
 

"Suprematizam na trgu" je poetska akcija koja oglase i znakove tvrtki na Trgu bana J. Jelačića prekriva crnim zaštitnim platnom, ili alternativno nekom drugom bojom, na 72 sata. Time želi prolaznike potaknuti na relativiziranje materijalnih vrijednosti pozivajući se na suprematizam, avangardni pravac s početka 20 st. koji je afirmirao duhovnost u umjetnosti. Umjetnička intervencija ak. slikarice Kristine Leko u suradnji sa Lokalnom bazom za osvježavanje kulture planira se u punom opsegu 2010. godine, u suradnji s tvrtkama o čijim se reklamama radi i gradskim vlastima. Krajem 2008. u okviru manifestacije Operacija: grad trebala je biti izvedena test intervencija na istočnoj strani Trga u crnoj boji. U predblagdanske dane i u vrijeme financijske krize, test intervencija željela je prolaznike potaknuti na afirmaciju nematerijalnih vrijednosti. No, kao rezultat pritiska Zagrebačke banke Unicredit Group na gradske vlasti nadležni gradski ured povukao je suglasnost za intervenciju. Tako tvrtke koje su željele sudjelovati u akciji to nisu mogle učiniti. opis projekta 9/08 pdf

Kronologija cenzure.

30.10.2008. Gradski ured za kulturu daje preporuku Gradskom uredu za prostorno uređenje koja projekt kao dio šireg programa navodi kao vrijedan doprinos zagrebačkoj kulturnoj sceni.  15. 10. 2008. Gradski ured za prostorno uređenje daje suglasnost za izvedbu projekta, te ostavlja tvrtkama da same odluče hoće li u projektu sudjelovati.

U nacrtu projekta stoji da će djelo biti izvedeno u pregovorima sa svim uključenim stranama, gradskim vlastima, te tvrtkama koje svojim reklamama suoblikuju javni prostor Trga, te da je jedan od ciljeva projekta istražiti u kojoj su mjeri osobe neupućene u umjetnost spremne ustupiti reklamni prostor za poetsku intervenciju. Na nekoliko sastanaka u manjim i većim tvrtkama dobili smo uglavnom pozitivne odgovore: Dona, vip, Konzum, Gradska ljekarna. Tek smo u jednoj tvrtki naišli na nerazumijevanje.

Prije izdavanja suglasnosti nadležnog gradskog ureda manje tvrtke na istočnoj strani Trga pristale su sudjelovati u projektu: Gradska kavana, Martimex, Turistička zajednica grada Zagreba. Po izdavanju suglasnosti intenzivira se dogovaranje sa tri velike uključene tvrtke: Zagrebačka banka UniCredit Group, Erste bank i Pliva, čiji logotipi dominiraju istočnom stranom Trga, vizualno zauzimajući oko 15% arhitektonske fronte. Dogovori teku u dobrom smjeru i pripremljena je dokumentacija da odgovorni u tvrtkama mogu odlučiti odnosno dati pristanak za izvedbu projekta.

20. 11. 2008., neslužbeno nam je dojavljeno, jedan od direktora Zagrebačke banke UniCredit Group zove gradonačelnika. Dana 1. 12. 2008. dobili smo službeni dopis datiran 25. 11. 2008. po kojem je nadležno povjerenstvo poništilo suglasnost Gradskog ureda za prostorno uređenje. Preporuka Gradskog ureda za kulturu nije povučena.

Pitanja koja si moramo postaviti.

Kome pripada javni prostor? Kako definiramo slobodu govora? Je li naše društvo u stanju koristiti javne površine na dobrobit raznih korisnika? Što je sloboda umjetničkog izražavanja? Ima li direktor banke pravo pozivati na red gradonačelnika? Zašto gradske vlasti uvažavaju zahtjeve poslovnih subjekata? Jesmo li demokratski odlučili da radije uživamo u reklamnim porukama nego u arhitektonskoj baštini? Koliko je godina prošlo od kad sam zadnji puta vidio/la fasadu Varteksa? Tko određuje što je podobna umjetnička intervencija? Što je progresivna kultura? Ne bi li, u nerepresivnom društvu, javne površine trebale biti dostupne i za slobodnu refleksiju i imaginaciju? Ima li ono što se nekada zvalo inteligencija ikakvu moć u našem društvu? Koliki je njen utjecaj na javnost? Mišljenjem ili potpisom zatražite da se javni prostor na samo 72 sata upotrijebi za neprofitnu poetsku svrhu! Za slobodu umjetničkog izražavanja! SAD!

O banci, trgu i cenzuri

Vlasništvo nad stvarima i prostorom može biti privatno, ali intersubjektivni prostor, kolektivni prostor, ono što gledamo i slušamo dok hodamo ulicom, javan je i pripada svima. Direktor banke to dobro zna. Zna da bi stoga bilo ispravno sudjelovati u projektu. No, on ne želi sakriti logotip svoje banke jer misli da u vrijeme financijske krize to nije zgodno. Ipak, boji se odbiti sudjelovanje u projektu, jer to bi mogla biti negativna propaganda za banku. Jer, ne bi bilo zgodno da su svi logotipi na fasadama sakriveni, a samo njihov nije. Stoga on poseže za telefonom. Traži da gradski ured povuče suglasnost za kulturnu manifestaciju. Misli da su njegovi poslovi i kriza financijskog poslovanja daleko najvažnija stvar na svijetu. Ili? Pokušajte sami formulirati njegove razloge!

Trg je od početaka europske cvilizacije njezino mitsko i ključno mjesto, ogledalo i poprište gradskog života i uprave, odnosno antičke demokracije. Na atenskom trgu filozofi raspravljaju o pravednosti, dobru i istini, a njihovo znanje temelj je naše civilizacije, zakona i društvenih uređenja. Od onda do danas, demokracija je napredovala, te podređenih odnosa i robova više nema. I sve dok je antičko nasljeđe dio školskih programa, nema razloga da gradski trg ne bude simboličko mjesto na kojem se ogleda i testira demokratičnost, ravnopravnost, otvorenost i nerepresivnost našega društva.

I još dvije napomene. 1921. proglasila je Sovjetska vlada svoju novu ekonomsku politiku koja više nije tolerirala Maleviča i njegovu umjetnost, suprematizam, te njegov postulat duhovne slobode u umjetnosti, nego je zahtjevala da se umjetnost podredi politici i izgradnji zemlje (socijalni realizam). Maleviču je zabranjeno izdavanje knjige, ukinuta je ustanova u kojoj je radio...  A 1980. Boris Demur je zbog apstraktne crne monokromne slike (Iskustvo o značenju crnog platna), priveden na policiju, ispitivan i otvoren mu je dosje. Slika je bila nepodobna jer je u to doba Tito bio u bolnici. 

Potpisom i komentarom, možete pomoći realizaciju projekta. SAD!

gore